Osnovna škola Kralja Tomislava Udbina

Udbina je danas općina sa oko 2800 stanovnika i površinom 683 km² (gustoća naseljenosti kao u Australiji: 2,5 stanovnika po četvornom kilometru što znači da nema gužve), nema status grada (možda hoće kada mi narastemo), ali ima školu sa 100 đaka veseljaka, vrtić sa 10 klinaca, knjižnicu sa 600 knjiga, ambulantu sa 1000 pacijenata , dom za stare i nemoćne sa 70 štićenika, a i jednu od najljepših crkava u Hrvatskoj.

Klima je umjerena, ljeta su ugodna  bez klima uređaja, a zime zubato - sunčane što zahtjeva dosta ogrjeva. Vjetrovi su naizmjenični, ponekad polude tako da nam se i kosti lede. Magle skoro da i nema jer smo tako visoko da ne stigne do nas. Uglavnom se zadrži nad Krbavskim poljem te izgleda kao bijelo more. Kada pada kiša onda uglavnom munje sijevaju kao na vatrometu,a ponekad sv. Ilija opali grom na Udbinu koji napravi priličnu štetu na kućanskim aparatima. (Zašto? Preblizu smo nebu.)

Okoliš je predivan, zeleno Krbavsko polje i nepregledne šume u kojima se nalaze razni šumski ljubimci: vukovi, medvjedi, lisice, srne, zečevi, divlje svinje kao i neljubimci: lovci.

Zrak je toliko čist, a hrana nezagađena da se bez problema može doživjeti 100-ti rođendan. Novo izgrađenom autocestom na more stižemo i ljeti se kupamo za 45 minuta. Ima još puno toga lijepog na području naše općine ali nema smisla toliko se hvaliti.

Primijetili ste da kažemo na Udbini, a ne u Udbini. Zašto?

Pa zato jer živimo na uzvisini od preko 800 metara.

(Kao na Pantovčaku.)